Category Archives: POEZIJA

Ana berbakov Anee – poezija “PRESVLAČENJE HAOSA”

Ja sam žena stabilnih čežnji,

sanjarka,

magična Neptunijanka,

plesačica magličaste noći,

prozirnih zavesa od ametista i

gorskog kamena, što se međusobno pune

i čiste tihim dodirima.

 

Ja sam školjka uspavanog mora južnih korala,

čaura koja šapće najlepše ljubavne arije,

izvan zvukova i boja,

izvan tame,

izvan svetlosti, u vakuumu.

 

Ja sam najljubavniji aspekt u Univerzumu,

Venera u trigonu sa Neptunom u Raku,

u sedmoj kući,

u petak,

napočetku vikenda,

napočetku postelje,

na rubu satena, na rubu slatkog greha,

na rubu padanja zvezda.

 

Ja sam plivač ljubavi,

san svih snova,

i majka i devica, dva u jednom,

i animus i anima,

obavijena u rascvetalim orhidejama,

surovo nežna, plahovita, melanholična, romantična,

kap vihora, zlatna groznica, žudnja i strast,

kap koja skače iz razbarušenog svitanja

u koktel nedorečenog jutra,

koja skače u središte svemira,

u božanstvo modrine.

 

©Anee

 

IGRA VATRENIH NOĆI

Igre može biti svakojake. Možemo se igrati do mile volje, ali samo je jedna prava, posebno ukoliko imate isti par očiju kao vaš, vašu dušu, tečnu vatru koja teče umesto krvi…

Iz zbirke “Svetlost svesti”

 

IGRA VATRENIH NOĆI

Preko baršuna

otkriva najdublje

mekane

paperjaste emocije

u tajnoj seni nasuprot Sunca.

Otkriva i usne moje snene,

vlažne od poljubaca tvojih slasnih

u toplom šapatu ljubavi.

Skida veo sa moje neukroćene divlje kose

u želji da pokaže plamen strasti

magičnog Crnog Meseca.

 

U dnu sekstila potajno otkriva i

krik pijanih mirisa opornog vina

i otisak čipke

na mojoj nozi prepletenih od varljivih niti

crvenog plamena.
Na radiju su javili da noćas neće biti kiše.

Rekli su da neće

biti kiše.

 

Noćas će,

kao i prethodne noći,

goreti nebo na lomači strasti

u bliskoj konjukciji

tvoje Venere i mog Lilita.

 

Golicaš moju pritajenu ženstvenost

rasplesano,

toplo,

meko,

nežno.

 

Nebo pada. Gori

u noći vatrenih požuda.

 

©Anee

 

 

 

PO MOM SIMSU PADAJU ORASI

 

Ne zanima me čime se baviš

koliko zarađuješ

sa kim spavaš

sa kim ručaš

o čemu misliš

ko ti je u mislima

kakvi su planovi

da li ćeš negde otići

da li ćeš ostati

da li ćeš sve odneti

da li ti srce žudi za nečim

za nekim

ni kakva ti je savest

ni da li ti je stalo do mene

ni da li ti se sviđam kao žena

i kao ljubavnica

ni zašto si otkazao sastanak

i zašto mirišeš čudno

ne zanima me

da li ti je reč istinita

budi važniji od mene

to sam ti uvek dozvoljavala

davala

budi, ispuni se do kraja

i odnesi sve sa sobom

briga me

samo jedno te molim

ne odnosi mi ćebe

s resama od zlatnih vlasi

ostavi ga da me greje

dok po mom simsu padaju orasi

ovo poslednje se

uglavnom

prećutkuje.

 

©Anee

 

Trešnja

U smiraj letnjeg vrelog dana,

niz sočne bobice spušta se

crvenilo u tragovima.

Ah, tako je sočno!

 

My cherry!

 

Ispunjen nežnom požudom,

da te oprobam, da ugasim

svu svoju žeđ u tvom soku.

Kroz zrake umornoga sunca,

buja mašta u meni i

topi me miris tvoje zrelosti.

 

My cherry!

 

Stojiš sva čežnjiva,

skrivena u toplim kapima.

Čekaš mlad mesec tajanstvenih želja

u čaši vina.

Divlje vode, noć, miris,

nebo sraslo s morem,

a ja s vremenom

u tačci topljenja.

 

My cherry!

 

©Anee

 

More noću

 

Na pučini…

Puno mraka oko nas,

osećam ljubavnu slast,

a još te nisam svukao.

Talasi brišu tragove po pesku,

ali ne i sjaj u tvojim očima. Noćima.

Tvoja haljina pada, u meni strast vlada.

Ljubi me dugo, ljubi me noćas,

jer sutra biće kasno za nas.

Mrtav pijan od vina, mrtav

a ti netaknuta, nemilovana, fina.

Pijana

i ti od vina…

Raspasani, goli, ustalasali

padamo na hladan pesak.

Kako prija ta hladnoća,

dok telo gori za tobom.

Tvoje nožice oko struka,

ne znam šta ću sa sobom…

Pričam ti reči ljubavne,

tvoj sam kao od Boga obećan.

Pričam i u naručju držim te srećan.

Gorim ceo u drhtaju divote,

želim da me opet tvoje usne pokore.

Nek nam jedini svedok bude more.

 

 

© Anee

 

By the Collection and surprise your love

This is a poem from a Collection of love poems “Light of mind”.
You can order the Collection on e-mail: berbakova@yahoo.com     at a price of $ 3 (without postage).

 

A romantic afternoon

Let me tell you

what I should have to a long ago

Let me say and

do not interrupt the words

Do not stop the transit of the planets

suitable for love

Listen to me by your eyes,

sighs, blinks and just keep quiet.

Let me give you a hug,

do not resist a gentle Moon and Taurus

that firm and safe embrace

which is making beautiful, soft,

landscapes in faintly sunlight,

in a rainbow embrace,

in an imperfect afternoon ahead.

Do not be afraid,

I embrace you tenderly,

but in a way as if bones breaking strongly.

In the amount of untold love,

in an amount which is detectable

by the strength of the result

of the need to like

the love and not a person.

You’re blinking?

Saying nothing?

But maybe you wanted to…,

but, yet, be silent and let soft drops flow silently,

do not disturb June rain of astrological Gemini’s

let them fall, drizzle, in a return, twice,

and feel all its passion, flavor and longing,

feel her strength on my chest,

feel how the ground is being soaked by it,

changing the color, humor,

and do not be the one of those

who only get wet from the rain,

do not be intimidated,

but love me with you body,

notions, touches, laugh, juices and tears

but only be quiet and love like a midnight dew

prepared of dreamy Neptune water.

Love, whatever it may be,

happy, sad, filled or not,

it always hurts if we sincerely love,

but I do not care whether, tomorrow,

the prints of your lips on the body will sting

but I’m afraid of the idle walk on the Moon,

this same new Moon which

it’s now cuddling in my wavy sea,

I’m afraid of time that doesn’t wait,

and slides to the rhythm of jazz at the top of the heart,

I’m afraid of the uniqueness of this moment

in the romantic afternoon of melancholy sun.