ZAŠTO KAŽEŠ KNJIGA A MISLIŠ NA SEX? – priča napisana po istinitom događaju


Categories :

Kada sam 2015. godine ušla u priču koja je do tada meni bila nepoznata nisam shvatala da su loše stvari upravo skriveni blagoslov i da Univerzum „ne radi“ protiv mene, nego da je to neophodno iskustvo kroz koje moram da prođem. Vatreno krštenje!

Dakle, septembar 2015.godine sedim u restoranu hotela „Srbija“. Čekam da se pojavi moj novi poslovni partner iz oblasti izdavaštva. Ja, pisac, na početku karijere. U tom trenutku iza sebe imam samo jedan objavljeni roman – „Operacija Eros“. Tiraž rasprodat, promocije uspešne, ali iz nekog razloga moj tadašnji izdavač nezadovoljan učinkom mog rada. Ovo će mi dugo ostati nepoznanica, ali kasnije ću shvatiti i zbog čega je prekinuo saradnju sa mnom. Razmišljam o svemu tome i pokušavam da povučem paralelu između onog prethodnog i ovog sada što mi se dešava.

Ulazi on. U crnom odelu sa crnom rolkom. Ponosno nosi svoje zlatno ime i zub u vilici. Prilazi kezavog lica i pozdravlja se sa mnom, najpre rukuje, a onda ovlaš svoj obraz priljubljuje uz moj. Jak parfem. Osećam svu njegovu težinu u nozdrvama. Seda naspram mene. Posmatra me nekoliko sekundi, a onda iz unutrašnjeg džepa vadi „Sobranie“. Pali cigaretu. Konobar prilazi i naručujemo piće, isto ono koje će mi kasnije zapasti…

Kažu ljudi da greške ne postoje. Mi se uvek nalazimo na pravom mestu i tu nema nepravilnosti. Stvari koje nam u tom trenutku izgledaju slučajno, neophodne su za naše duhovno otkrivanje.

„Razmišljam kako da se postavim prema tebi“, reče on u susretu koji je tekao izvesnom težinom. „Ne znam kako da te profilišem kao pisca“.

„Ja već imam svoj profil“, rekoh kratko.

„Ako misliš da si Bog posle jednog romana, prevarila si se. Ti još treba da učiš… ali tu ima štofa“, reče cinično odmeravajući me.

„U kom smislu?“

„Za svaku knjigu je potrebna dobra naslovnica, a  ja mislim da treba da dođeš kod mene da te fotografišem. Jesi li ponela minić i štikle?“

„Nisam znala da je potreban minić da bi se objavila knjiga?“, upitah.

„Pa gledaj, ja ti ne mogu garantovati uspeh ako kreneš trnovitim putem, ali ako zažmuriš i raširiš noge tu već mogu“, samouverenost je proizilazila iz njegovog glasa.

„Verovatno treba da budem obučena kao prostituka?“

„Otprilike“, nasmejao se zlobno i postavio ultimatum: „Ili tako ili nema knjige“.

Nasmejah se i ja… zlobno i rekoh:

„Lepo, ali neostvarljivo“.

„Ti misliš da ću ja stalno dolaziti u Beograd, je l’ znaš ti koliko sve ovo košta, gorivo, piće, moje vreme…“, blago povišenim tonom nastavlja razgovor, dok moja pesnica pulsira nekom čudnom energijom. Ustajem i svom snagom zalepljujem pesnicu posred stola. Puče, a naši se neprijateljski pogledi ukrstiše.

„Slušaj“, nagnuh se ka njemu. „Ja nisam otvaračica nogu, ali mogu mnogo veliki trn da budem“, rekoh tiho ravnim tonom. Nastavak scene opisala bih kratko – ostao je iza mojih leđa.

Kada shvatiš da je loše iskustvo neophodno da bi ono dobro tek došlo po tebe onda prestaje da te boli glava. Međutim, nije to bilo tako jednostavno. Mene je prestala da boli glava nakon dve neprospavane noći. Ovim kratkim literalnim prikazom želela sam da prikažem situaciju kroz koju sam prolazila te paklene 2015.godine. Bol i pritisak u glavi nije me popuštao tokom narednih dana. Koktel emocija pritiskao je, čini mi se, svaki nerv u mojoj lobanji – bes, očaj, tuga, krivica, strah, ni sama ne znam zbog čega sam se tako osećala, iako sam bila svesna da sam sačuvala sebe i sopstvenu slobodu. Po stotinu puta pitala sam se da li sam donela ispravnu odluku? Jesam li trebala da krenem linijom manjeg otpora i pristanem na uslove koji mi se u startu nisu svideli? Hoću li uspeti nakon ove odluke? Pogledala sam u kalendar – sajam knjiga se bližio, a ja nisam imala novu knjigu. Očaj.

I onda, konačno dođe i taj 25. septembar. Sedim u „Green net-u“ sa prijateljicom Milom. Ona vidi sav očaj koji se preliva na mom licu i onda njene reči kao ples u vazduhu odjeknuše mojim ušima:

„Zbog čega se zezaš sa sobom? Zašto ne otvoriš svoju izdavačku kuću i predstaviš je na sajmu?“

„Ja… da imam izdavačku kuću… nemam vremena…“, govorila sam sa prekidima, a u stvari kiseonik je dolazio do mozga.

„Imaš vremena, imaš knjige, naći ćeš sponzore, nije to skupo. Skuplje bi ti bilo da si pristala na seksualnu ucenu zbog koje bi se kasnije pokajala“.

Tada sam se zapitala i nikada više:

Ana, želiš li da budeš jasna i čista pred sobom, zbog čega se plašiš neuspeha, zbog čega se bojiš slabijeg od sebe, jednog običnog manipulanta, zbog čega umanjuješ svoju snagu, mudrost, lepotu i ljubav prema sebi? Ti to možeš!

Ti to možeš!

Ti to možeš!

Ti to možeš!

Naredne tri nedelje ponavljanje ovih rečenica imalo je magijsko dejstvo na ono što se tada dešavalo u mom životu.

Kada spoznaš ko si i shvatiš da sva snaga leži u tebi, onda se i najtvrđa vrata otvaraju pred tobom. Za manje od 20 dana putem sponzorstva skupila sam oko 1000 evra, uspela da priredim zbirku dvojezične poezije „Svetlost svesti“ i odštampam drugi tiraž romana „Operacija Eros“. „Štand jednog pisca“, kasnije i CAESAR BOOKS, ugledao je svetlost dana poslednje nedelje oktobra na sajmu knjiga u Beogradu. Zvanično, 25.09.2015.godina smatra se rođendanom najmanje-najjače izdavačke kuće u regionu „Caesar Books“.

Znam da mnoge devojke i žene prolaze kroz ucene muškaraca koji žele da ih uvere da bez seksa ne mogu da uspeju, a devojke sa niskim samopouzdanjem pristaju na sve i svašta samo da bi do tog uspeha i došle. Zato i želim da kažem: Devojko, muškarac koji te ucenjuje ne zavređuje tvoju pažnju, jer do uspeha se ne dolazi putem ucena i kreveta. Jednostavno – ne spavaj sa kretenom, jer od kretena ne možeš ništa dobro dobiti. Ne unižavaj sopstvenu vrednost, svoje snove, ciljeve i želje, ti treba da budeš voljena žena, a ne krpa koju će neki kreten za jednu noć potrošiti, odbaciti ili preporučiti svom prijatelju, takođe, nekom kretenu. Budi ono što jesi – budi Dama sa velikim D i jasnim NE, onim NE koje ćete voditi kroz život. Jasno NE kao amajlija koja ćete štititi, čak i onda kada u trenu posustaneš, jasno NE koje ćete podsetiti zbog čega si i kako počela, jasno NE koje će ti uvek stajati pred očima i govoriti NE odustaj nikad od sebe. Je l’ sam rekla dovoljno jasno NE!?